Training program for transition of students with autism From primary to secondary school

Iako su inkluzivnim procesom obuhvaćena i deca s poremećajem iz spektra autizma, ona se suočavaju sa teškoćama u ostvarivanju adekvatne podrške, posebno nakon prelaska iz osnovne u srednju školu. Stoga je u okviru ERASMUS + projekta „Inclusion of people with autism in Europe: Improving scolar transitions from primary to secondary schools“, napravljen nacrt budućeg kurikuluma obuke za nastavnike i druge stručnjake koji bi trebalo da pruže podršku učenicima sa autizmom u periodu tranzicije. U Španiji, Portugalu i Srbiji primenjen je semistrukturisani intervju sa tri osobe s poremećajem iz spektra autizma, dva člana porodice i pet nastavnika. Osobe sa autizmom bile su uzrasta između 14 i 25 godina, i imale su iskustvo tranzicije iz osnovne u srednju školu. Ispitano je njihovo mišljenje o razlozima lošeg akademskog postignuća i napuštanja škole. Na osnovu dobijenih podataka napravljen je nacrt kurikuluma za edukaciju nastavnika i saradnika koji bi trebalo da sadrži pet modula: opšte informacije o autizmu, potrebe za podrškom učenika sa autizmom, strategije za prevenciju školskog neuspeha, napuštanje škole i strategije koordinacije i saradnje.Although children with autism spectrum disorders are included in the inclusive process, they face difficulties in obtaining adequate support, especially after the transition from primary to secondary school. Therefore, within the ERASMUS + project “Inclusion of people with autism in Europe: Improving scholar transitions from primary to secondary schools”, a draft of a future training curriculum for teachers and other professionals was made, which should provide support to students with autism in transition. In Spain, Portugal and Serbia, a semi-structured interview was conducted with three people with autism spectrum disorder, two family members and five teachers. People with autism were between the ages of 14 and 25, and had experience of transitioning from elementary to high school. Their opinion on the reasons for poor academic achievement and dropping out of school was examined. Based on the obtained data, a draft curriculum for teacher and associate education was made, which should contain five modules: general information on autism, needs for support of students with autism, strategies for prevention of school failure, dropping out of school and strategies for coordination and cooperation

Značenje autizma – šta bi radni instruktori trebalo da znaju?

U evropskim zemljama stepen zaposlenosti osoba sa autizmom retko prelazi 10%. Zaposlene osobe sa autizmom uglavnom nemaju pristup kompetitivnom obliku zapošljavanja uz podršku, a njihove mesečne zarade su često niže od primanja kolega za isti posao i nivo kvalifikacija. Jedan od razloga je i nedovoljno strukturiran program obuke za radne instruktore i druge stručnjake koji bi trebalo da učestvuju u pripremi osoba sa autizmom za radne aktivnosti. To je i bio motiv da se kreira međunarodni, on-line program obuke za radne instruktore osoba sa autizmom, koji sadrži šest modula: Značenje autizma, Teškoće osoba sa autizmom na radnom mestu; Razvoj i upravljanje kompetencijama zaposlenih osoba sa autizmom; Radna prava osoba sa autizmom u međunarodnom, evropskom i nacionalnom kontekstu; Proces izbora kandidata za posao prilagođen osobama sa autizmom i Organizacijska socijalizacija. Partnerska organizacija iz Srbije bila je zadužena za razvoj prvog modula. Kurikulum je kreiran u nekoliko faza: analiza literature, panel diskusija, fokus grupe sa radnim instruktorima i razmena ideja sa drugim partnerskim organizacijama. Konačnu strukturu prvog modula čini pet sesija: Karakteristike osoba sa autizmom, Eksplanatorni koncepti autizma (hipoteze deficita teorije uma, egzekutivnih funkcija i loše centralne koherencije) primenjeni na radno okruženje; Podtipovi autizma i heterogenost spektra; Pristup autizmu baziran na jakim stranama i Vodič za poslodavce. Očekujemo da će kurikulum obuke imati svoj konačni oblik tek nakon pilotiranja projekta, kada će celokupan program obuke biti dostupan i na srpskom govornom području

Značenje autizma – šta bi radni instruktori trebalo da znaju?

U evropskim zemljama stepen zaposlenosti osoba sa autizmom retko prelazi 10%. Zaposlene osobe sa autizmom uglavnom nemaju pristup kompetitivnom obliku zapošljavanja uz podršku, a njihove mesečne zarade su često niže od primanja kolega za isti posao i nivo kvalifikacija. Jedan od razloga je i nedovoljno strukturiran program obuke za radne instruktore i druge stručnjake koji bi trebalo da učestvuju u pripremi osoba sa autizmom za radne aktivnosti. To je i bio motiv da se kreira međunarodni, on-line program obuke za radne instruktore osoba sa autizmom, koji sadrži šest modula: Značenje autizma, Teškoće osoba sa autizmom na radnom mestu; Razvoj i upravljanje kompetencijama zaposlenih osoba sa autizmom; Radna prava osoba sa autizmom u međunarodnom, evropskom i nacionalnom kontekstu; Proces izbora kandidata za posao prilagođen osobama sa autizmom i Organizacijska socijalizacija. Partnerska organizacija iz Srbije bila je zadužena za razvoj prvog modula. Kurikulum je kreiran u nekoliko faza: analiza literature, panel diskusija, fokus grupe sa radnim instruktorima i razmena ideja sa drugim partnerskim organizacijama. Konačnu strukturu prvog modula čini pet sesija: Karakteristike osoba sa autizmom, Eksplanatorni koncepti autizma (hipoteze deficita teorije uma, egzekutivnih funkcija i loše centralne koherencije) primenjeni na radno okruženje; Podtipovi autizma i heterogenost spektra; Pristup autizmu baziran na jakim stranama i Vodič za poslodavce. Očekujemo da će kurikulum obuke imati svoj konačni oblik tek nakon pilotiranja projekta, kada će celokupan program obuke biti dostupan i na srpskom govornom području

Preliminarni rezultati on-line obuke u oblasti prevencije napuštanja škole i školskog neuspeha kod učenika sa autizmom

Prelazak učenika sa autizmom iz osnovne u srednju školu može da potencira već postojeće ili da uzrokuje nove adaptacione probleme koji neretko imaju za posledicu povećanje anksioznosti i stresa, neuspeh u školi, često izostajanje i, na kraju, i napuštanje škole. Stoga je neophodno uspostaviti blisku saradnju između nastavnika i stručnih saradnika u osnovnim i srednjim školama tokom tranzicionog perioda. Kako bi se nastavnicima redovnih škola pružile neophodne informacije za rad sa učenicima sa autizmom, njihovim porodicama i vršnjacima, osmišljena je on-line obuka na četiri jezika: engleskom, španskom, portugalskom i srpskom. Početna ideja je bila da u se u pilot fazi obuke angažuje 15 nastavnika i saradnika, kako bi validirali sadržaj kursa. Međutim, pošto se na poziv, upućen preko društvenih mreža, u Srbiji javilo gotovo 100 zainteresovanih polaznika, dobili smo odobrenje da u pilot fazu projekta uključimo 50 polaznika. Obuka je organizovana u pet modula za samostalan rad i tri opcione sesije on-line kontakta sa stručnjakom za autizam koji je učestvovao u kreiranju programa obuke. U svakom modulu ponuđene su kratke lekcije i prezentacije. Pojedini moduli imaju video-snimke i aktivnosti koje olakšavaju savladavanje materijala. Osim toga, na kraju svakog modula rešava se test za samoevaluaciju, koji donosi najviše 10 poena. Preliminarni rezultati pokazuju da su polaznici obuke sa najvećim uspehom savladali sadržaje petog modula (Strategije saradnje sa porodicom – AS=8,97) i prvog modula (Osnovna znanja o autizmu – AS=8,65). Isti prosečan broj poena (AS=7,38) ostvaren je na modulima dva i četiri (Potrebe učenika sa autizmom i Izostajanje iz škole), dok su na testu vezanom za modul tri (Strategije intervencije u cilju sprečavanja neuspeha u školi i napuštanja nastave) polaznici ostvarili, u proseku, 7,13 poena. Tokom on-line sesija polaznici navode da je prezentovani materijal korisan, ali neka pitanja smatraju dvosmislenim ili previše nijansiranim, zbog čega se dvoume oko tačnog odgovora

Preliminarni rezultati on-line obuke u oblasti prevencije napuštanja škole i školskog neuspeha kod učenika sa autizmom

Prelazak učenika sa autizmom iz osnovne u srednju školu može da potencira već postojeće ili da uzrokuje nove adaptacione probleme koji neretko imaju za posledicu povećanje anksioznosti i stresa, neuspeh u školi, često izostajanje i, na kraju, i napuštanje škole. Stoga je neophodno uspostaviti blisku saradnju između nastavnika i stručnih saradnika u osnovnim i srednjim školama tokom tranzicionog perioda. Kako bi se nastavnicima redovnih škola pružile neophodne informacije za rad sa učenicima sa autizmom, njihovim porodicama i vršnjacima, osmišljena je on-line obuka na četiri jezika: engleskom, španskom, portugalskom i srpskom. Početna ideja je bila da u se u pilot fazi obuke angažuje 15 nastavnika i saradnika, kako bi validirali sadržaj kursa. Međutim, pošto se na poziv, upućen preko društvenih mreža, u Srbiji javilo gotovo 100 zainteresovanih polaznika, dobili smo odobrenje da u pilot fazu projekta uključimo 50 polaznika. Obuka je organizovana u pet modula za samostalan rad i tri opcione sesije on-line kontakta sa stručnjakom za autizam koji je učestvovao u kreiranju programa obuke. U svakom modulu ponuđene su kratke lekcije i prezentacije. Pojedini moduli imaju video-snimke i aktivnosti koje olakšavaju savladavanje materijala. Osim toga, na kraju svakog modula rešava se test za samoevaluaciju, koji donosi najviše 10 poena. Preliminarni rezultati pokazuju da su polaznici obuke sa najvećim uspehom savladali sadržaje petog modula (Strategije saradnje sa porodicom – AS=8,97) i prvog modula (Osnovna znanja o autizmu – AS=8,65). Isti prosečan broj poena (AS=7,38) ostvaren je na modulima dva i četiri (Potrebe učenika sa autizmom i Izostajanje iz škole), dok su na testu vezanom za modul tri (Strategije intervencije u cilju sprečavanja neuspeha u školi i napuštanja nastave) polaznici ostvarili, u proseku, 7,13 poena. Tokom on-line sesija polaznici navode da je prezentovani materijal korisan, ali neka pitanja smatraju dvosmislenim ili previše nijansiranim, zbog čega se dvoume oko tačnog odgovora

Tranzicija učenika sa autizmom iz osnovne u srednju školu

Učenici sa autizmom imaju specifične potrebe za podrškom u različitim fazama i nivoima obrazovanja. Novo školsko okruženje i povećani obrazovni zahtevi predstavljaju poseban izazov za osobe sa autizmom, naročito zbog činjenice da se baš u adolescentnom periodu u ovoj populaciji često javljaju prvi simptomi anksioznosti i depresije. U okviru ERASMUS + projekta „IPA2 – Inkluzija osoba sa autizmom u Evropi – Unapređivanje tranzicije iz osnovne u srednju školu“ sprovedeno je istraživanje u cilju utvrđivanja glavnih razloga za napuštanje škole i loš školski uspeh kod učenika sa autizmom. Uzorak je činilo 46 nastavnika i saradnika osnovnih i srednjih škola, od čega je 26-oro u dosadašnjem radu imalo iskustva u podučavanju dece s poremećajem iz spektra autizma. Naši ispitanici su, u proseku, imali 15,28 godina radnog staža u obrazovanju (SD=8,08). Kao glavne razloge koji dovode do napuštanja škole naši ispitanici navode neadekvatnu prilagođenost načina rada, nedovoljnu obučenost nastavnika, vršnjačko nasilje i poteškoće u učenju (više od 50% izabranih odgovora). Kao važne činioce koji imaju presudan značaj za napuštanje škole naši ispitanici navode i hipersenzitivnost (46%), lošu saradnju između škole i porodice (34,8%) i strah učenika sa autizmom da govore pred drugima (32,6%). Više od 70% ispitanika smatra da su poteškoće u učenju glavni razlog loših školskih postignuća učenika sa autizmom. Nedovoljna obučenost nastavnika (65,2%) i neprilagođenost obrazovnog okruženja potrebama učenika sa autizmom (58,7%) zajednički su faktori rizika i za loš školski uspeh. Više od trećine ispitanika loša postignuća u školi pripisuje karakteristikama učenika sa autizmom kao što su: strah da se govori pred drugima, ispitna anksioznost i hipersenzitivnost. Dobijeni podaci ukazuju na neophodnost kreiranja posebnih programa obuke i bliske saradnje defektologa sa nastavnicima redovnih škola u cilju olakšavanja obrazovne tranzicije i prevencije školskog neuspeha

Evaluation of the patients with Grave's ophthalmopathy after the corticosteroids treatment

Background/Aim. Graves' ophthalmopthy is one of the most common causes of exophthalmos as well as the most common manifestation of Graves' disease. The treatment of Graves' ophthalmopathy includes ophthalmological and endocrinological therapy. The aim of this study was to clinically evaluate the patients with Graves' ophthalmopathy treated with corticosteroids. Methods. Evaluation of 21 patients was performed in the Ophthalmology Clinic and Endocrinology Clinic, Clinical Centre Kragujevac, in the period from 2009 to 2010. They were treated with pulse doses of intravenous corticosteroids. They were referred to ophthalmologist by endocrinologist in euthyroid condition in the active phase of Graves' ophthalmopathy (ultrasonography of orbit findings and positive findings of antithyroid stimulating hormone receptor antibody - anti-TSH R Ab). The clinical activity score (CAS) and NO SPECS classification for evaluation of disease severity were used. Ophthalmological examination includes: best corrected visual acuity, slit-lamp exam, Hertels' test, direct ophthalmoscopy and ultrasonography of the orbit. Results. According to our results 76.19% of the patients were female; mean age of the patients was 35.2 ± 5.6 years. According to CAS classification after 6 months of the treatment recovery was shown in 23.81% of the patients, partial amelioration in 47.62% and no clinical amelioration in 28.57% of the patients. We achieved better results with male, young patients with high clinical activity score. Good results were observed after the first dose of corticosteroids, much better CAS after the third dose, which maintained until 6 months after the first treatment. Conclusion. Our results signify that intravenous pulse dose of corticosteroids treatment of the patients with Graves' ophthalmopthy is safe, comfortable, clinically justified and accessible for the clinicians and patients. Positive results are achieved after the first dose with increasing trend up to the third dose, which was maintained for the next three months

Je li smanjena koncentracija dušikova monoksida nakon intravitrealne injekcije triamcinolon acetonida jedan od razloga porasta očnog tlaka?

Diabetic macular edema is the most common cause of vision loss in patients affected by diabetes mellitus. For eyes with persistent retinal thickening despite anti-VEGF therapy, treatment with intravitreal triamcinolone may be considered, especially in pseudophakic eyes. The aim of this study was to examine aqueous humor nitric oxide concentration changes in pseudophakic eyes with persistent diffuse diabetic macular edema after intravitreal injection of triamcinolone acetonide, as well as the potential impact of these changes on the intraocular pressure values. In 10 pseudophakic eyes with persistent diffuse diabetic macular edema, paracentesis of anterior chamber with aspiration of aqueous humor and nitric oxide concentration measurements were done on the day of the intravitreal application of 20 mg triamcinolone acetonide, and after 1, 3, 6 and 9 months. Also, we were recording intraocular pressure values before the intravitreal triamcinolone acetonide injection and during the next 9 months. One month after the intravitreal triamcinolone acetonide injection, we noticed a decrease of nitric oxide concentration (45.37±5.55 μmol/L) by 31.79% compared to the initial values (66.52±7.66 μmol/L). After that, nitric oxide concentrations began to rise slightly, and at the end of the ninth month the mean nitric oxide concentration was similar to that recorded at the beginning of the study. Intraocular pressure values had increasing trend one month after the intravitreal triamcinolone acetonide injection (23.70±4.08 mm Hg) compared to the initial values (16.21±1.55 mm Hg), but after nine months these values returned to normal levels. Decreased concentration of nitric oxide could be one of the reasons for increased intraocular pressure after intravitreal application of triamcinolone acetonide in the treatment of diffuse diabetic macular edema.Dijabetični edem makule najčešći je uzrok gubitka vida kod bolesnika s dijabetesom melitusom. Za oči s trajnim zadebljanjem mrežnice unatoč anti-VEGF terapiji liječenje intravitrealnim triamcinolonom može se razmotriti, osobito kod pseudofakičnih očiju. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati promjene koncentracije dušikova monoksida u očnoj vodici u pseudofakičnim očima s trajnim difuznim dijabetičnim edemom makule nakon intravitrealnog ubrizgavanja triamcinolon acetonida, kao i potencijalni utjecaj tih promjena na vrijednosti očnog tlaka. U 10 pseudofakičnih očiju s ustrajnim difuznim dijabetičnim edemom makule paracenteza prednje očne sobice s aspiracijom očne vodice i mjerenjem koncentracije dušikova monoksida obavljena je na dan intravitrealne primjene 20 mg triamcinolon acetonida te nakon 1, 3, 6 i 9 mjeseci. Također smo bilježili vrijednosti očnog tlaka prije intravitrealnog ubrizgavanja triamcinolon acetonida i tijekom sljedećih 9 mjeseci. Mjesec dana nakon intravitrealnog ubrizgavanja triamcinolon acetonida primijetili smo smanjenje koncentracije dušikova monoksida (45,37±5,55 μmol/L) za 31,79% u odnosu na početne vrijednosti (66,52±7,66 μmol/L). Nakon toga koncentracije dušikova monoksida počele su lagano rasti, a na kraju devetog mjeseca srednja koncentracija dušikova monoksida bila je slična kao i na početku studije. Vrijednosti očnog tlaka imale su trend porasta mjesec dana nakon ubrizgavanja intravitrealnog triamcinolon acetonida (23,70±4,08 mm Hg) u usporedbi s početnim vrijednostima (16,21±1,55 mm Hg), ali nakon devet mjeseci te su se vrijednosti vratile na normalnu razinu. Smanjena koncentracija dušikova monoksida mogla bi biti jedan od razloga povišenog očnog tlaka nakon intravitrealne primjene triamcinolon acetonida u liječenju difuznog dijabetičnog edema makule

Congenital upper eyelid coloboma with ipsilateral eyebrow hypoplasia

Introduction. Coloboma is a Greek word, which describes the defect of all layers of the organ, and it can be congenital or as the result of an injury, operation, or some disease. Congenital upper eyelid coloboma is a rare anomaly, with the unknown incidence. The size of the defect is different, but it always involves all layers of the eyelid. This malformation is more frequent at the upper eyelid, and unilaterally, at the junction of the medial two thirds. Sometimes, it can also involve the eye, and may be a component of many syndromes (Goldenhar, Fraser, Manitoba, CHARGE, Cat eye). Case report. We are describing the case of the upper eyelid coloboma with the rare eyebrow anomaly at the three-month old girl, and the result of reconstruction. The baby was treated conservatively with lubricants and overnight patching. Pentagonal excision of the defect was performed in general anesthesia. Three layers of the eyelid were prepared: the skin, muscle and tarsoconjunctival layer. Because of orbicularis muscle malposition, reinsertion and reposition of the muscle fibres were performed. Then, lateral canthotomy was made and the suture of three layers of the eyelid. Catgut suture 7-0 was used for the conjunctiva and muscle. Nylon 6-0 was used for skin suture. Z-plasty was done on the upper part of the pentagonal excision in order to reduce skin tension at the suture line. The operation lasted about 60 minutes and the hospitalization three days. The occlusive dressing was applied for two days. The stitches were removed after seven days. The postoperative swelling of the upper and lower eyelid disappeared in five days. There were no complications in the postoperative period. Conclusion. The main principle of the treatment of eyelid coloboma is surgical reconstruction of all layers of the eyelid, in optimal period, using different surgical methods, which depends on the size of the defect. An early diagnosis is of the greatest importance, as well as the treatment of associated anomalies. Complications of the upper eyelid coloboma depend on the size of the defect, presence of the eye anomalies and the method of reconstruction

Promjene intraokularnog tlaka nakon nekomplicirane fakoemulzifikacije u ranom poslijeoperacijskom razdoblju u zdravim očima

The aim was to determine early changes in intraocular pressure (IOP) following uneventful phacoemulsifi-cation and intraocular lens (IOL) implantation in healthy eyes. This prospective interventional case series study was conducted at Ophthalmology Department, Kragujevac Clinical Centre, Kragujevac, Serbia. The study included 123 eyes of 123 cataract patients, 66 women and 57 men, age range 50-88 (mean 70.73±7.94) years having undergone phacoemulsification and in-the-bag implantation of a foldable IOL. The patients were treated at Kragujevac Clinical Centre between June 2015 and May 2016. IOP was measured by Goldmann applanation tonometry preoperatively, then 4-6 hours, 18-24 hours and 7 days postoperatively by the same examiner. The mean IOP preoperatively was 15.10±2.68 mm Hg. In three patients, maximum measured IOP was 22 mm Hg. At 4-6 hours postoperatively, the mean IOP was 24.29±7.56 mm Hg (p<0.001), at 18-24 hours it was 18.37±4.80 mm Hg (p<0.001), and 7 days after the surgery the mean IOP was 16.24±2.90 mm Hg (p<0.05). The measured IOP values were statistically signif-icant in all measured times. However, at 4-6 hours and 18-24 hours, the mean IOP value was highly statis-tically significant (p<0.001). Although 7 days after the surgery IOP normalized, the mean IOP value was statistically significant (p<0.05). In conclusion, our research showed that even eyes with normal preopera-tive values and uncomplicated phacoemulsification course can show very high IOP values postoperative-ly, which can cause pain, blurred vision and, rarely, compromise visual function.Cilj rada je bio utvrditi rane promjene intraokularnog tlaka (IOT) nakon fakoemulzifikacije i implantacije intraoku-larne leće (IOL) u zdrave oči. Ova prospektivna interventna studija slučaja provedena je na Oftalmološkom odjelu Kliničkog centra Kragujevac u Kragujevcu, Srbija. Studija je obuhvatila 123 oka bolesnika s kataraktom, 66 žena i 57 muškaraca, u dobi od 50-88 (srednja dob 70,73±7,94) godina, koji su bili podvrgnuti fakoemulzifikaciji i implan-taciji IOL u kapsularnu vrećicu. Bolesnici su liječeni u Kliničkom centru Kragujevac između lipnja 2015. i svibnja 2016. godine. IOT je mjeren Goldmannovim aplanacijskim tonometrom prijeoperacijski, a zatim 4-6 sati, 18-24 sata i 7 dana poslijeperacijski, a mjerenja je obavio isti ispitivač. Srednja vrijednost IOT prijeoperacijski je iznosila 15,10±2,68 mm Hg. Kod tri bolesnika najviši izmjereni IOT bio je 22 mm Hg. Kod mjerenja provedenog 4-6 sati poslijeoperacijski srednja vrijednost IOT bila je 24,29±7,56 mm Hg (p<0,001), zatim u 18-24 sata bila je 18,37±4,80 mm Hg (p<0,001), a 7 dana nakon operacije srednja vrijednost IOT bila je 16,24±2,90 mm Hg (p<0,05). Izmjerene vrijednosti IOTbile su statistički značajne u svim vremenima mjerenja. Međutim, u 4-6 sati i 18-24 sata srednja vrijednost IOT bila je visoko statistički značajna (p<0,001). Iako se 7 dana nakon operacije vrijednost IOT normali-zirala, srednja vrijednost je bila statistički značajna (p<0,05). U zaključku, naše istraživanje je pokazalo da čak i oči s normalnim prijeoperacijskim vrijednostima i nekompliciranim tijekom fakoemulzifikacije mogu pokazivati vrlo visoke vrijednosti IOT, što može uzrokovati bol, zamagljen vid i, rijetko, ugroziti vidnu oštrinu